Hoćete da upropastite vezu? Gledajte romantične komedije!

21:33


Iz škotskog Edinburga nedavno je stiglo upozorenje: klonite se romantičnih komedija. Stručnjaci sa tamošnjeg univerziteta sproveli su istraživanje koje pokazuje da „izlaganje” sladunjavim filmovima stvara nerealne ljubavne apetite što može da ruinira partnerske veze u stvarnom životu. Ipa,k to upozorenje sigurno neće pokolebati ljubitelje ovog žanra, a ni holivudske studije koji štancaju romantične komedije. Prve zato što im one nude iluziju da je idealna ljubav ipak moguća, a druge jer im takvi filmovi donose „sigurne stolice” i profit


U Beogradu je prošle godine sklopljeno oko 10.000 brakova, a rastavljeno skoro 2.000. Kako sličan omer postoji više godina unazad ispada da je jedna petina porodičnih zajednica osuđena na propast. Nažalost, Beograđani nisu „najgori od sve dece”, niti u srpskim, niti u međunarodnim razmerama jer brakovi se danas brzopotezno razvode širom sveta. Stručnjaci kažu da pored tradicionalnih motiva, kao što su preljuba ili nasilje u porodici, sve veću ulogu igra takozvana „nekompatibilnost karaktera”.

Doktorka Bjarn Holms sa univerziteta „Heriot Vat” u Edinburgu ponudila je krajem prošle godine još jedan od mogućih odgovora na pitanje zbog čega dolazi do čestog pucanja veza. Krive su romantične komedije koje gledaoce udaljavaju od partnera u stvarnom životu, tvrdi ona i to potkrepljuje rezultatima opsežnog istraživanja koje je sprovela sa saradnicima. Iako ne poziva na bojkot sladunjavih „ljubića” koje holivudski studiji štancaju bez predaha, Holmsova kaže kako bi gledaoci trebalo da pripaze.

Među najromatičnijim filmskim parovima: R. Gir i Dž. Roberts

Eksperiment
Tokom istraživanja izvršen je i jedan zanimljiv eksperiment. Sastavljene su dve grupe od po 100 studenata-dobrovoljaca. Članovi prve grupe su izabrali da odgledaju sladunjavu romansu, a druge ljubavnu dramu u režiji Dejvida Linča čije filmove uvek prožima sumorna atmosfera. Istraživači se uopšte nisu iznenadili nalazom da gledaoci prvog filma veruju u sudbinsku ljubav, dok je u drugoj grupi preovladao racionalan odnos prema vezama.

Takvi filmovi donose iluziju o sudbinskoj super-ljubavi, kao onoj viđenoj između Ričarda Gira i Džulije Roberts („Zgodna žena”, „Odbegla mlada”), Džulije Roberts i Hju Granta („Nothing Hil”), Hju Granta i Džulijan Mur („Devet meseci”)… Filmski likovi koji su ovim glumcima doneli milione obožavalaca i dolara, slučajno se sreću, strasno se zaljubljuju i uvek izlaze na kraj sa peripetijama koje kobajagi prete da će ih zauvek rastaviti. Na kraju, a šta bi drugo, padaju jedno drugom u zagrljaj. Da li je tako u stvarnom životu?

Nije jer su sudbinske ljubavi veoma retke i, što je još važnije, ni problemi koji nastaju među realnim partnerima se ne rešavaju kao „rukom od ruku”. I tu poentira doktorka Holms koja je sa saradnicima analizirala 40 najpopularnijih romantičnih komedija nastalih između 1995. i 2005. Ona kaže kako ljubitelji ovakvih filmova prihvataju zdravo za gotovo da su ljubavi kosmičkih razmera moguće tek tako, bez mnogo truda, boljeg upoznavanja partnera i navikavanja jednog na drugo, bez ozbiljnog suočavanja sa problemima.

Dobrovoljni beg

Mediji iz celog sveta preneli su nalaz iz Edinburga, što se inače uvek čini sa sličnim istraživanjima koja lelujaju na granici između nauke i pseudonauke. Vest je obišla planetu taman uoči božićnih praznika pa je kolumnista u jednom uglednom američkom listu šaljivo primetio da će to dovesti do manjeg iznajmljivanja diskova sa romantičnim komedijama. Praznici su prošli, a nismo čuli da se rentijeri žale pa će biti da zaključci doktorke Holms nisu pokolebali strastvene ljubitelje ovakvih filmova.  

Ko su oni, ti ljudi koji su u stanju da se kao deca igrački raduju strasnim poljupcima nestvarnih ljubavnika? Najžešći kritičari ovog žanra sedme umetnosti bez ustezanja kažu da se romantične komedije snimaju za mediokritete. Ali, još veći cinici tvrde da je sama stvarnost postala mediokritetska jer je svedena na mantru „ustani-potroši-lezi”. Sveopšte nerazumevanje na relacijama partner-partner, roditelj-dete, poslodavac-zaposleni, država-pojedinac tera gledaoce da svesno i dobrovoljno beže iz takvog života u slatku iluziju.

Romantika u vazduhu. "Džeri Mekvajer"
Izrugivanje braku
Jedno od opštih mesta u ovakvim filmovima je nipodaštavajući odnos prema braku. Okruženi neurotičnim prijateljima, starijom braćom i sestrama koji su skončali sa promašenim partnerima (džangrizavim ženama, bezvoljnim muževima ogromnih stomaka), ili razvedenim roditeljima, glavni junaci još više šljašte u svojoj perfektnoj ljubavi. Tako romantične komedije dodatno dobijaju na ubedljivost jer, osim „njih dvoje” tu su i smrtnici sa propalim vezama, što podseća na stvarni život.

Problem je, međutim, što tamo ne nalaze rešenja za probleme koji ih muče u stvarnom životu. Ti filmovi ne nude odgovore na pitanja kako pronaći partnera za stabilnu i čvrstu vezu, kako sa izabranikom prevazići neminovne izazove i slično. Umesto toga, formira se nerealan stav da je idealna romansa moguća „odmah i sada” iz čega proizilaze nerazumna očekivanja i zahtevi prema potencijalnom ili postojećem partneru. Istraživači kažu da se ovakve ideje mogu rasplamsati posle gledanja samo jednog romantičnog filma.

Sigurne stolice

Romansirane komedije su žanrovski derivat u čijoj osnovi se nalaze elementi komedije, drame, petparačke priče. Tragove vuku još iz antičkog doba, a na filmu su praktično od njegovog početka. Smenjivali su se idealni parovi, nekad su to bili Keri Grant i Ketrin Hepbern („Silom dadilja”, „Filadelfijska priča”), zatim Rok Hadson i Doris Dej („Šaputanje na jastuku”) , u skorije vreme Tom Kruz i Rene Zelveger („Džeri Mekvajer”) na primer, ali matrica je ista. Neočekivana, strasna ljubav, usputni izazovi, hepi-end.

Ova ostvarenja nisu glavni adut filmske porodukcije, niti po gledanosti, niti po ostvarenoj profitu. Na primer, na prošlogodišnjoj listi filmova koji su ostvarili najveću zaradu, prednjače akcioni (poput nastavaka avantura Džejmsa Bonda i Indijane Džonsa), animiranih („Madagaskar”, „Kung-fu Panda”). Slično je i na listi za tekuću deceniju, u čijem vrhu su dečji „Šrek”, naučno-fantastični „Spajdermen”, avanturistički „Hari Poter”. Tek na 33. mestu je najgledanija „rom-kom” svih vremena „Moja mrsna pravoslavna svadba”.

Česta u romantičnim komedijama: Dženifer Aniston
Srpska škola
Ne snimaju se romantične komedije samo u Holivudu. Tokom prošle decenije veoma popularna ostvarenja stigla su iz Velike Britanije („Nothing Hil”, „Ljubav zapravo”). I u domaćoj kinematografiji se nailazi na ovaj žanr koji se može pratiti još od filma „Ljubav i moda” iz 1960. Ipak, klasično ostvarenje je „Nije lako sa muškarcima” sa Milenom Dravić i Ljubišom Samardžićem iz osamdesetih godina prošlog veka koje ima sve elemente: neočekivani susret, obostrane simpatije, komplikacije i hepi-end.

I ovi filmovi mogu da donesu odličnu zaradu. Tako je za snimanje „Mrsne svadbe”  potrošeno oko pet miliona dolara, a prihod je dosegao fantastičnih 241,4 miliona. Ali, holivudski studiji masovno ih proizvode pre svega zbog „sigurnih stolica”, odnosno stalne publike romantičnih komedija. Uglavnom je reč o ženama, pa se zato oni nazivaju i „chick flick” (ženski film). Uz takvu publiku po pravilu se vraćaju uložena sredstva što nikada nije sigurno kada je reč o velikim akcionim filmovima koji koštaju desetine miliona dolara.

Izuzev vanrednih ostvarenja, od kojih neka postižu izuzetnu gledanost, a druga osvajaju prestižne filmske nagrade, romantične komedije po pravilu brzo padaju u zaborav. Razlog za to leži u činjenicu da su sve one napravljene „na istu vodu”. Iako se pažljivo biraju partneri (naravno, traži se idealan glumački spoj), a dijalozi se navodno svaki put iznova pišu sa velikom posvećenošću, ko je pogledao jednu „rom-kom” kao da ih je video sve zajedno. Iz Edinburga zato i poručuju da je i jedn film dovoljan za probleme.

Ekonomist, januar 2009.






You Might Also Like

0 коментара