„Sa­ta­na je me­đu na­ma bra­ćo“

14:53

Je­dan dan u Sme­de­rev­skoj Pa­lan­ci: oskr­na­vlje­no 150 gro­bo­va, dvo­stru­ko sa­mo­u­bi­stvo, oru­ža­na pljač­ka


Sme­de­rev­ska Pa­lan­ka - Hlad­na fe­bru­ar­ska ne­de­lja bi­la je dan za gro­blje. Pa­lan­ča­ni su obi­la­zi­li gro­bo­ve upo­ko­je­nih čla­no­va svo­jih fa­mi­li­ja ka­ko bi se uve­ri­li da li je „ru­ka ne­ča­sti­vog“ na­sr­nu­la na njih.

Pre­ma zva­nič­nom iz­veš­ta­ju, u no­ći iz­me­đu pet­ka i su­bo­te ne­po­zna­ti po­či­ni­o­ci su u grad­skom gro­blju, u ko­me se umr­li sa­hra­nju­ju vi­še od sto­ti­nu go­di­na, po­lo­mi­li 41 a obo­ri­li 54 nad­grob­na spo­me­ni­ka.

- Ja sam pre­bro­jao 110 oskr­na­vlje­nih gro­bo­va, a pri­ča se da je uniš­te­no ili oš­te­će­no vi­še od 150 spo­me­ni­ka - pri­ča je­dan Pa­lan­ča­nin ko­ji je s rod­bi­nom i kom­ši­ja­ma do­šao na li­ce me­sta.

- Eno ga spo­me­nik de­be­log Jo­ve, in­spek­to­ra. Bio mno­go do­bar čo­vek, šta je on ko­me skri­vio - go­vo­ri je­dan od na­ših sa­go­vor­ni­ka.

Gro­bljem kru­že re­zli­či­te ver­zi­je do­ga­đa­ja. Jed­ni pri­ča­ju se da je „lu­pa­nje“ gro­bo­va tra­ja­lo od po­la de­set uve­če do po­la je­dan po­sle po­no­ći i da su sta­nov­ni­ci iz naj­bli­žih ku­ća po­zva­li po­li­ci­ju ko­ja je sa­opšti­la da to ni­je u nji­ho­voj nad­le­žno­sti.

- Pro­va­li­li su čak i u ka­pe­lu i iz­va­di­li mr­tvu ba­bu iz san­du­ka i po­sta­vi­li je da se­di - pri­ča­la je­dan od na­ših sa­go­vor­ni­ka dok sto­ji­mo po­red po­lo­mlje­ne nad­grob­ne plo­če opštin­skog slu­žbe­ni­ka ko­ji je za ži­vo­ta na­pra­vio grob­ni­cu za se­be i do­ži­veo nje­no ru­še­nje. Na po­lo­mlje­noj por­cu­lan­skoj sli­ci tra­go­vi od kr­vi i spe­ku­la­ci­je pri­sut­nih o tra­gu do po­či­ni­la­ca.

U grad­skom gro­blju se ina­če na­la­zi cr­kva-brv­na­ra, sta­ra vi­še od če­ti­ri­sto go­di­na, iz ko­je su proš­le ne­de­lje kon­zer­va­to­ri pre­ve­zli iko­no­stas u Be­o­grad na re­sta­u­ra­ci­ju. Ni­su je di­ra­li ni Tur­ci ni ra­zni dru­gi za­vo­je­va­či, pa ni vi­nov­ni­ci do­ga­đa­ja ka­kav se do sa­da ni­je de­sio. Po­red cr­kve za­ti­če­mo pro­tu Ra­do­sla­va Se­ni­ća.

- Za sa­da se ne mo­že go­vo­ri­ti o to­me da li su po­či­ni­o­ci vr­ši­li oda­bir gro­bo­va ko­je su skr­na­vi­li, poš­to su uniš­te­ni spo­me­ni­ci pra­vo­slav­nih ver­ni­ka i ate­i­sta. Ov­de je sa­svim ma­li broj gro­bo­va pri­pad­ni­ka dru­gih kon­fe­si­ja pa je is­klju­čen taj mo­tiv. Me­đu­tim, ako je slu­čaj­nost, on­da je ja­ko za­ni­mlji­va: oskr­na­vlje­ni su gro­bo­vi sa­mo u sta­rom de­lu gro­blja, ko­je je pre ra­ta osveš­ta­no, dok u dru­ga dva de­la, na­sta­la po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta, ni­je stra­da­la ni­jed­na grob­ni­ca - ka­že za naš list pro­ta Se­nić i do­da­je: - Sa­ta­na je ušao me­đu nas bra­ćo mo­ja, ovo je nje­go­vo de­lo. Sad tre­ba vi­de­ti da se gro­bo­vi po­pra­ve a gro­blje opet osveš­ta.

Bo­go­ljub Ru­me­nić, slu­žbe­nik Jav­nog ko­mu­nal­nog pred­u­ze­ća „Mi­ku­lja“, ko­je odr­ža­va gro­blje, de­man­tu­je gla­si­ne da je stra­da­la ka­pe­la i pri­ču o po­koj­ni­ci iz­va­đe­noj iz san­du­ka.

- Mi­li­ci­ju sam pr­vi ja po­zvao ka­da sam do­šao na po­sao, u se­dam uju­tro. Ni­ko iz okol­nih ku­ća ni­je čuo hu­li­ga­ne ili ba­rem ni­je po­zvao po­li­caj­ce. Ju­če je pri­vo­đen je­dan iz­be­gli­ca, ko­ji je u no­ći iz­me­đu pet­ka i su­bo­te vi­đen u bli­zi­ni. Ali, on si­gur­no ni­je po­či­ni­lac, za­to su ga i pu­sti­li - go­vo­ri Ru­me­nić, ko­ji ka­že da se u gro­blju za lep­šeg vre­me­na mo­gu pro­na­ći po­lu­pa­ne fla­še i gaj­be, poš­to po­sto­je i oni ko­ji bi­ra­ju ovo me­sto za svo­je pi­jan­ke.

- Opšti­na ne­će da pla­ti ču­va­re, ta­ko da u gro­blje mo­gu da svra­te svi ko­ji se ne pla­še no­ći na ovom me­stu, dok se da­nju pro­vla­če po­red gro­bo­va oni ko­ji pre­či­com že­le do obli­žnjeg bu­vlja­ka - ka­že Ru­me­nić.
Pre sa­mo go­di­nu da­na Sme­de­rev­ska Pa­lan­ka je bi­la je­dan od gra­do­va u ži­ži do­ma­će i svet­ske jav­no­sti zbog ne­pra­vil­no­sti u dru­gom kru­gu lo­kal­nih iz­bo­ra, zbog če­ga ovo me­sto če­ti­ri me­se­ca ni­je ima­lo opštin­sku upra­vu. Ka­ko sa­zna­je­mo od Pa­la­na­ča­na, ov­de je Ko­a­li­ci­ja „Za­jed­no“ još na vla­sti, a Iz­vrš­ni od­bor opšti­ne je na ju­če­raš­njem van­red­nom za­se­da­nju osu­dio skr­na­vlje­nje gro­blja i obe­ćao po­moć rod­bi­ni po­koj­ni­ka, či­ji su spo­me­ni­ci po­ru­še­ni.

U MUP-u nam je krat­ko re­če­no: - Is­tra­ga je još u to­ku, ne­ma niš­ta za no­vi­ne.

Dvostruko samoubistvo

Od jed­nog slu­žbe­ni­ka „ne­zva­nič­no“ sa­zna­je­mo da je u pa­la­nač­koj sta­ni­ci mi­li­ci­je „van­red­no sta­nje“ i da su svi na po­slu, poš­to se u su­bo­tu, po­red skr­na­vlje­nja gro­blja, do­go­di­lo i dvo­stru­ko sa­mo­u­bi­stvo i pljač­ka ben­zin­ske pum­pe.

- Bio je do­bar čo­vek, rad­nik. Ko bi re­kao da će ta­ko da za­vr­ši - go­vo­ri je­dan od kom­ši­ja Zo­ra­na Ca­ni­ća, sta­rog 46 go­di­na, ko­ji se pre­klju­če za­pa­lio sa svo­jom ne­ven­ča­nom že­nom Zo­ri­com. Pred iz­go­re­lom ku­ćom za­ti­če­mo rod­bi­nu ko­ja se vra­ti­la sa gro­blja.

- Pre ne­go što će se ubi­ti, ba­ci­li su pred vra­ta naj­bli­žeg kom­ši­je ko­ver­tu sa oproš­taj­nim pi­smom i nov­cem za sa­hra­nu - pri­ča je­dan od pri­sut­nih. Na­ga­đa se da se ovaj čin iza­zva­le re­zmi­ri­ce iz­me­đu Zo­ri­ce i Zo­ra­na, ko­ji su iza se­be osta­vi­li de­cu iz pret­hod­nih bra­ko­va.

Pljačka pumpe

Za gra­dić ve­li­či­ne Sme­de­rev­ske Pa­lan­ke bi­la je to „cr­na“ su­bo­ta. Tre­ća pri­ča iz svo­je­vr­snog ži­vot­nog om­ni­bu­sa ima­la je ipak sre­ćan za­vr­še­tak.

- Oko po­la šest u pro­sto­ri­ju je ušao deč­ko u ra­nim dva­de­se­tim, bez ma­ske, sa­mo sa ka­če­ke­tom na gla­vi. 

Sta­vio mi je piš­tolj u usta i re­kao da otvo­rim sef. Uma­lo ni­sam pao od stra­ha: od­mah sam se se­tio ko­le­ge iz Be­o­gra­da ko­ji je pljač­ka­ši­ma dao no­vac iz ka­se, ko­ji su ga po­tom ubi­li - pre­pri­ča­va „film­sku“ pljač­ku Ra­di­vo­je Raj­ko­vić, rad­nik Ju­go­pe­tro­lo­ve pum­pe, iz ko­je je pljač­kaš od­neo vi­še od 20 hi­lja­da di­na­ra.

- Ni naj­mor­bid­ni re­ži­ser ho­ror fil­mo­va ne bi iz­re­ži­rao pa­la­nač­ku su­bo­tu. Niš­ta to ne va­lja ni­ti se če­mu do­brom ima­mo na­da­ti - vr­ti glav­nom Pa­lan­ča­nin ko­ji je do­šao na pum­pu da vi­di „pre­ži­ve­log“ pum­pa­dži­ju.        

Danas, februar 1998.  

You Might Also Like

0 коментара