Halkidiki: Slobodan i Radovan
15:38
„Za prijatelje iz Jugoslavije“, bila
je rečenica koja je prekinula žamor društva na plaži. Crnomanjast
Grk u odelu stajao je među nama sa poslužavnikom i deset čaša tekile,
koju smo popili naiskap. Muzika Gorana Bregovića treštala je ceo
dan iz kafića, smeštenog tik do plaže Polihrona, na kojoj smo se sunčali,
kupali i plesali. Naveče smo otišli u isti bar i pokazali da smo
prijatelji iz Jugoslavije. Kad smo videli račun od 100 nemačkih
maraka, svi smo se složili: pošteno i zasluženo.
Polihrono se nalazi na Kasandri, a ona
je najzapadniji prst poluostrva Halkidiki. Kalitea, Perfokori, Hanioti, mesta
su kao i ono u kome smo boravili. Van sezone u njima živi po
nekoliko stotina ljudi, a kad se temperatura ustali na oko 40
Celzijusovih, u tim seocima se nađe postelja i za 10 hiljada duša.
Britanci, Nemci, Italijani, Austrijanci, Česi, Mađari, svi se oni
sjate ovde već u maju i smenjuju se sve do oktobra. Naravno, i mi.
Pokazatelji iz Grčke možda rečitije govore o tome koliko
Jugoslovena odlazi na more od bilo kakve statistike: jelovnici u
restoranima su vrlo često trojezični, na grčkom, engleskom i
srpskom. Gde god ima mnoštvo zastava, raspored je sledići: grčka,
zastava Evropske unije, pa jugoslovenska ili srpska, a onda sve ostale.
Doduše, da ništa nije savršeno svedoče i reklame na našem jeziku:
„Sfež burek i sentfiči“ ili „Jeftino zlafto“. A ispod ili iza reklama
su prodavnice, u kojima ne prolazi ni najtečniji engleski naših
ljudi: na pitanje „How much this one?“ dobijate odgovor, na primer,
„Cetrnaest hiljadi.“.
Na Halkidikiju je mnogo Srba, koji su
došli da se odmore i za to potroše devize, svako koliko ima i može.
Mnogo je i kosovskih Albanaca, koji su došli da zarade pare, radeći
od jutra do mraka za 2 hiljade drahmi, što je oko 12 maraka. Retki
kontakti sa Srbima podrazumevaju razgovor o životnim teškoćama
ali bez pominjanja politike i Kosova, nezavisne republike ili
svete srpske zemlje.
Pored Kasandre, Halkidiki ima još dva
poluostrva u obliku prsta: Sitoniju i Svetu goru. Čak i za naše
platežne prilike, mizerno je iznajmiti bicikl za 10 maraka dnevno.
Zato se u obilazak turističkih naselja kreće „vespama“, što košta
dvadeset maraka na dan ili iznajmljenim kolima, za šta treba
izdvojiti 80 maraka za 24 časa. Dobrim putevima se može sve do
Orianoplia, iza čijih poslednjih kuća počinje država u državi: na
Svetu goru mogu samo muškarci koji imaju posebnu vizu.
„Viva Slobodan Milošević, viva
Radovan Karadžić“, vikao je debeli Grk, zavaljen u stolici ispred
benzinske pumpe na izlazu iz Orianopolia. Uljudan osmeh za debelog
Grka umesto objašnjenja da u Srbiji postoje oni koji veruju i oni
koji ne veruju.
Danas, maj 1998.
0 коментара